.:'°~> Lets pretend for a second

25.02.2007., nedjelja

Nema povratka....

S nadom sam iščekivala taj predivan dan, prvi dan srednje škole.
Novi ljudi. Miris tog gradskog života...
Sve super..da...A sad..Kao da sam opet na dnu.
Ljudi su okrutni. I zašto da ja onda mjenjam sebe...
Kad se drugi oko emne ne žele promijeniti..
Padnem u bed..Kad vidim što se to događa..
Samopouzdanje mi se vratim kad prozborim dvije-tri pametne
s pametnim zrelijim ljudima...
Jest da nema povratka učinjenom, ali neću se zamarati onime
što se dogodilo. Idem dalje. Kako to i drugi rade...
Svi pokušavaju biti cool, in, moderni..ono...Zanimljivi i voljeni
te tako ne dopuštaju drugima da se ističu,a imaju sva prava na to,
jednako kao i drugi...Ali nema veze...Hvala ti Bože što uspijeh
upisati tu predivnu školu koja će me osposobiti za daljnji život...
A sve drugo morat ću sama. Teško će biti. Teško je svima..
Treba uzeti u obzir..Svima je potrebno razumijevanje, ljubav, poticaj,
utjeha..ISKRENO PRIJATELJSTVO...A ne površna druženja puna
ogovaranja, negativnih vibracija i svega ispraznog..
Ok ako netko uživa u tome, ali ja ne. I to je ok...
No bježim od takvih ljudi jer ne želim svoju pozitivnu energiju
gubiti na bezvrijedne stvari..zar ne? Ne želim svoje srce, emocije...
Cijeli duh usmjeriti na to i tako propustiti mnoge životne čari...
Ah...Izgubljenome nema povratka..Danome nema povratka...
Izrečenom nema povratka...Ničemu neće biti povratka ako ga ne
osmislite i proživite najbolje što možete...

Peace...Love ya L.A.M.B. =))

<< Arhiva >>