.:'°~> Lets pretend for a second
25.02.2007., nedjelja
Nema povratka....
S nadom sam iščekivala taj predivan dan, prvi dan srednje škole. Novi ljudi. Miris tog gradskog života... Sve super..da...A sad..Kao da sam opet na dnu. Ljudi su okrutni. I zašto da ja onda mjenjam sebe... Kad se drugi oko emne ne žele promijeniti.. Padnem u bed..Kad vidim što se to događa.. Samopouzdanje mi se vratim kad prozborim dvije-tri pametne s pametnim zrelijim ljudima... Jest da nema povratka učinjenom, ali neću se zamarati onime što se dogodilo. Idem dalje. Kako to i drugi rade... Svi pokušavaju biti cool, in, moderni..ono...Zanimljivi i voljeni te tako ne dopuštaju drugima da se ističu,a imaju sva prava na to, jednako kao i drugi...Ali nema veze...Hvala ti Bože što uspijeh upisati tu predivnu školu koja će me osposobiti za daljnji život... A sve drugo morat ću sama. Teško će biti. Teško je svima.. Treba uzeti u obzir..Svima je potrebno razumijevanje, ljubav, poticaj, utjeha..ISKRENO PRIJATELJSTVO...A ne površna druženja puna ogovaranja, negativnih vibracija i svega ispraznog.. Ok ako netko uživa u tome, ali ja ne. I to je ok... No bježim od takvih ljudi jer ne želim svoju pozitivnu energiju gubiti na bezvrijedne stvari..zar ne? Ne želim svoje srce, emocije... Cijeli duh usmjeriti na to i tako propustiti mnoge životne čari... Ah...Izgubljenome nema povratka..Danome nema povratka... Izrečenom nema povratka...Ničemu neće biti povratka ako ga ne osmislite i proživite najbolje što možete... Peace...Love ya L.A.M.B. =)) |